U petak se zaputismo na Goliju. Snežnu, vetrovitu i ledenu.
Posle višesatnog truckanja po Srbiji, smestili smo se u fenomenalne apartmane Golijski dar, koje ovom prilikom namerno reklamiram. Ako se zaputite u ove predele toplo ih preporučujem. U pitanju su komplet opremljeni apartmani na sprat , sa šporetom, escajgom, toplom vodom, tv-om, fenom i čak peglom i daskom za peglanje-iako vam u golijskim vrletima baš i neće trebati ispeglana košulja, ali dobro).
Moja nesanica je i ovaj put pobedila (pun mesec, šta li…) te sam se prve noći vrtela po krevetu kao na ražnju i slušala momke u prizemlju kako ćućore.
Subota je bila rezervisana za planinu. Pakovanje celodnevne hrane i vode+ debele čarape i cipele+ kamašne i hopla!- sve je spremno. Neki su prtili sneg, a drugi (kao ja ) su se provlačili među poslednjima i uživali u blagodetima čiste staze.
Golija je sva u četinarskim šumama, a izgubiti se praktično je nemoguće jer su staze lepo obeležene. Na samom vrhu duvao je ledeni vetar toliko da su mi se i ruke i noge oduzele. Tek posle par sati, kad se krv odledila, shvatila sam da gacam u potpuno mokrim cipelama, a da kraj pešačenja nije na vidiku. Definitivno je vreme za nove cipele. Ove su odslužile svoje.
Kako smo stigli u dom, izvesni planinar-piroman je založio vatru toliko da se napravio stub vreline kroz stepenište, te smo se jedno vreme kuvali kao u sauni, al se neko ipak dosetio i otvorio prozor ne bi li jara izašla na minus.
Jedni su napravili palačinke, drugi su skuvali vino, a treći poneli pivo i da vidiš kako se noge brzo odmrznu. Takođe, problema sa nesanicom te noći nisam imala.
U nedelju smo u povratku svratili do isposnice Svetog Save, uklesane u steni, a zatim na tvrđavu Maglič. Maglič se ne bi obrukao ni kao scena u Gospodaru Prstenova. Izgleda opako. Usledilo je truckanje do Novog Sada, i to bi bilo to. Poslednji planinarski vikend pre ruske stepe. Kada ću videti planine sledeći put-teško je reći. Neki Ural možda, ili Kavkaz?
I, da. Napunih 30. Okruglih. Na današnji dan.














Mart 26, 2008 at 23:08
srecan rodjendan!
bice planina i u rusiji
sta bi bilo da nije zabranjena upotreba mosta
Mart 26, 2008 at 23:42
Srecan rodjendan
))
tek 30?…e sad ti pocinje zivot
Mart 27, 2008 at 00:08
Najiskrenije cestitke za rodjendan !!!
… A pre neki dan sam gledao isposnicu S.S. na tv-u i odusevio se. Nisam bio i bas imam zelju da odem.
Zelim ti da ostvaris sve zelje i da ti sve od ruke ide !!!
A da, pametno sto si ponela jos jedne cokule
Mart 27, 2008 at 02:32
Srecan rodjendan.
A na sneg i hladnocu vidim polako se privikavas, kad u Rusiji osetis Sibirske zime tamo vec u oktobru/novembru.
Mart 27, 2008 at 07:02
oooo pa srecan rodjus! kada dodjes da zalijemo jednom votkom! ja vinom ustvari, a ti votkom.
Mart 27, 2008 at 07:06
bslp, fazon je što je to jedini most preko koga možeš na Maglič. Malo se klackaju daske, al inače je ok. Neće pasti još koju nedelju.
iskra, sad kao ulazim u svet ozbiljnih
deda, spasile su me rezervne patike u domu. Srećom. Daih nisam ponela gacala bih u mokrim cipelama ceo vikend.
I2U, privikavam se nego šta! I zima i sneg i ladno.
Gledam neke košuljice i sakoe za leto pre neki dan i razmišljam da l da ih kupim, i setim, se-pih, neće mi takve stvari ni trebati…
Mart 27, 2008 at 07:07
wtf, nisam ni ja neki fan votke, al kad si u rimu, ponašaj se kao rimljanin. Usaglasićemo se već!
Mart 27, 2008 at 07:32
Srecan rodjendan!
Fantasticno


)) al’ gde bi s tim?
Svidja mi se sve, i apartman, i Golija i Maglic… i zavidim ti na izletu, samo da znas koiko
Nasmejala si me s ovom ne-kupovinom kosuljica, ja tako isto, juce gledala neke skroz lude sesire
Mart 27, 2008 at 09:30
E spominjala sam te na Liscu…reko mi u blatu, kujna na snegu Golije
Aj gledanje pre nego kreneš. Da ti čestitam te tridesete ko što valja i trebuje. Ne vako. Nego za neki astal lepo.
Moram otići na Goliju. Hitno! Hvala ti na preporukama. Al nako baš baš.
Mart 27, 2008 at 09:31
Sretan rodendan .Ovdje kazu okrugli rodendan svaki put kad se zaokruzi jedno desetlijece.Sve najbolje.Slike su veoma zanimljive.Nadam se da kada preselis u Rusiju,nastavljas sa planinarstvom.I molim te ne zaboravi fotoaparat.
http://www.youtube.com/watch?v=yj6cbM-h8xg&feature=related
Mart 27, 2008 at 09:46
Srećan rođendančić! Čujem da i po Rusiji ima planinčuga, samo što od Moskve do njih ima 6 dana jahanja
… onaj most … nije tako loš, ali lakše je napisati ‘zabranjena upotreba’ i kao oprati se od odgovornosti, nego održavati kako treba.
Mart 27, 2008 at 10:39
Srećan rođendan i od mene!
Inače, odličan putopis.
Mart 27, 2008 at 12:12
opa! tridesetogodishnjakinjo! meni to leeepe godine bash!
svega ti po zhelji i meri
srecan rodjus
Mart 27, 2008 at 12:44
auuuu baš lepo bilo, koliko ja odavde vidim!
naravno, SREĆAN ROĐIŠ!!! i sve najbolje! a ako u Rusiji ne nađeš gde da se šetaš i provodiš, onda sledeća stanica Kina kekee
Mart 27, 2008 at 13:36
Super slidze i sve, kao i obicno
Mart 27, 2008 at 18:01
Sretan rodjendan!! Ja cu iduce godine do te brojke, bas me zanima kakav je osjecaj sa brojem 3 ispred
) Slike su famozne, cim sam procitala naslov, odmah mi je Gospodar prstenova pao na pamet
anna
Mart 27, 2008 at 23:51
Evo i ja da cestitam! videh jos danas post al reko da polako procitam sve posto volim putopise, i to pogotovo iz prve ruke onako objektivne
Mart 28, 2008 at 06:41
Marice, smislila sam: cokule planinarske za moskovski sneg. To će mi biti prva stavka u šopingu!
Etotako, gde je Lisac?! Širina, dužina, parametri? Nikad čula
Sneg mi prijao. Žao mi samo što sanke nisam imala da se stuštim s vrha za 5 minuta…
I vidimo se, tu sam do 6. sigurno, za posle ne garantujem.
Afroditta, malo je scary to desetljeće, al hajde. Tako to i treba da ide. A nije loš početak, za sada. Menjanje posla, selidba, menjanje prve brojke u godinama
Mart 28, 2008 at 06:55
Sib, misliš šest dana vozom.
To je tako poražavajuće. Moraću da neđem bar neko brdo da se s vremena na vreme popnem, ako ništa drugo. Ili neku šumu za početak.
Furious, hvala, hvala.
Reds, nadam se da će biti. Lepo počele.
Ominotago, Kina za olimpijadu
A može i neki Kavkaz u međuvremenu.
Laro, i super osećaj posle.
Anna, kažu da u tridesetoj ako ništa ne boli ujutru kad ustaneš iz kreveta, onda je dobro. Mene malo leđa žigaju, al to ide valjda sve u paket s godinama.
Mr No, ta instant vikend putovanja su najbolja. Tek tada shvatiš šta sve čovek može da vidi i uradi za samo dva dana!
Mart 29, 2008 at 22:52
kasnim bre i na rodjendane!
divan ti provod i fotke, a isposnica izgleda k’o inke da je pravile…prelepo.
Mart 30, 2008 at 00:31
Ohohohoho!
Pa, malo sam zakasnila, što nije ništa čudno za mene. Želim ti srećan rođendančić, sve godine su lepe kada neko zna da ih lepo iskoristi. Zato, uživaj što više i ostani tako lepo raspoložena i kreativna. Evo i poljupca!
Vidim da ste imali super izlet. Vi u planine, a ja danas ceo dan u vašim ravničatskim krajevima se jurim sa guskama i pijuckam sokiće. Na suncu.
))
Idete sa nekim planinarskim društvom?
Pisaćeš i iz Rusije? Pitala bih još, ali neću da preteram.
Mart 30, 2008 at 07:44
Shaputalice, hvala. Nisu mi inke pale na pamet, la sad nešto kad se zagledam, liči!
Milice, pitaj slobodno, imam vremena na pretek
Planinarsko društvo se zove adrenalin i iz Novog Sada je. Uglavnom je mlađa ekipa, mislim da nema niko stariji od 35 godina, mada se desi da se i neko stariji priključi. Ide se na razne ture po Srbiji, Crnoj Gori i uvek se obiđe još ponešto interesantno od znamenitosti usput. Ako si zainteresovana da se priključiš, mogu ti dati kontakt email i telefon. Koliko čujem ići će se u kanjon mrtvice u aprilu (to svi kžu da je ludilo) i na Rumiju u maju. Tako, da, ako si zainteresovana, javi…
Iz Rusije pišem obavezno! Čim neki brzi internet uspostavim. Pitaj sve šta te zanima.
Mart 30, 2008 at 23:15
Hm, adrenalin. Nisam ranije čula za to društvo, ali kada si mi preporučila, prošvrćkala sam malo netom. Mi smo već nekoliko godina u beogradskom Železničaru, ali smo u poslednje vreme uglavnom svuda sami išli. Ima tu stvari koje nam ne odgovaraju, a među njima su i godine pojedinih učesnika. Mladost na duge staze mnogo više prija.
Čitala sam tvoje ranije poruke, pa sam uspela da uhvatim nit i razlog tvog odlaska u Moskvu. Jedva vrlo neobična i zanimljiva priča! Kada krećeš i na koliko?
Mart 31, 2008 at 06:23
Slavili smo rođendan adrenalina pre par dana- 10 godina postojanja. Super je stvarno što su svi mladi. Idemo tempom koji nama odgovara, svratimo da pogledamo usput ono što nam se hoće, mnogo je opuštenije nego kad ideš s nekim starijim društvom. Javi ako si zainteresovana za učlanjenje, imamo i mailing listu da vidiš gde se i kada ide.
A što se tiče Moskve-da to je jedna zanimljiva blogerska priča.
Trebaovih dana da putujem, neki datum posle 6. aprila. Na koliko dugo? Hm. Teško pitanje. Onoliko koliko mi se svidi/dok se ne smorim ili ne nađem nešto bolje. Al da se vraćam u Srbiju nešto nemam želju. Za sada. Ko zna, možda krene da me drma nostalgija…
Mart 31, 2008 at 06:45
jao ala kasnim, srecan rodjendan!!
Mart 31, 2008 at 07:35
Ma nema frke feisty.